Susreti

Osvrt jednog vespaša na susret VK Zagreb 2018

Ničim izazvan, a s malim vremenskim odmakom, šaljem kratak osvrt na naš gradski susret.

Zagrebački susret slovi kao neko spontano okupljanje članova i  vjernih prijatelja koji se rado pridruže jer je upravo takva i zabava te zadnje subote kolovoza u još polupraznom gradu.

Ove godine naš je susret bio ponešto drugačiji. Kao da smo prihvatili činjenicu da se treba uozbiljiti, barem privremeno, kako bismo bili respektabilni domaćin nacionalnog okupljanja vespaša. U tom smislu je i program susreta, nakon okupljanja na trgu kod HNK ( nisam više siguran kako se zove) uz kavu i krafne,  počeo razgledavanjem izložbe u MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT. Postava “60-te Mit ili stvarnost” pobudila je u nama sjetu, podsjetila na dane kojih se neki sjećaju, neki žele zaboraviti  a neki žale što nisu bili svjedoci tog povijesnog perioda kako bi mogli imati svoj meritoran stav o tim godinama.

Kako je autor izložbe prilikom otvorenja dobro rekao;  teško će biti reći da li je bilo bolje ili gore tada ili danas, nije ni važno,  ali sa sigurnošću se  može reći da su ljudi u to doba čvrsto vjerovali da će svaki slijedeći dan biti sve bolje i bolje. Ja bih dodao da je veliki dio mojih klupskih prijatelja i kolega rođenih 60- tih ili 70- tih godina rezultat tog ozračja pa je samim tim to značajno razdoblje naše povijesti.

Susret se nastavio vožnjom ali i šetnjom gornjogradskim ulicama u pratnji stručnog vodiča. To je ambijent koji mi svi dobro poznamo, ali najčešće samo kao kulisu za zajedničku sliku na Markovom ili Jezuitskom trgu. Drago mi je da su čak i rođeni Zagrepčanci s pozornošču slušali našeg vodiča koji je nenametljivo dao povijesni presjek starog Zagreba. Razgledali smo i Mirogoj, remekdjelo jednog od značajnih arhitekata i urbanista Zagreba. Našim gostima smo nadam se pobudili želju da se vrate, ne samo radi druženja s nama nego i s našim Zagrebom.

Laganom vožnjom po sipkoj kišici pitoresknim uličicama zagrebačke podsljemenske zone spustili smo se prema Jazbini. Vinsko pokušalište JAZBINA je dio poljoprivrednog dobra Agronomskog fakulteta. Malo ljudi zna da Zagreb ima i svoje vinograde i tradiciju podrumarstva. Podrum Jazbina je super očuvano i održavano dobro. Ljubazan voditelj pokušališta nas je ljubazno primio i napravio lijepu degustaciju. U tom trenutku smo se osjetili kao da je zazvonio zadnji sat i konačno završila škola.  Da li zbog ambijenta ili dobre kapljice, nisam siguran, no zasigurno zbog ugodnog društva proveli smo ugodnih sat vremena.

Vožnja se nastavila u samo srce Zagreba, “kod Charlie-a ” nekad kultnog zagrebačkog kafića, kafića gdje se subotom naprosto moralo doći na kavu. To je vrijedilo za sve koji su mislili da nešto vrijede.

Ovaj puta tu smo bili pozvani kao gosti dućana s tenisicama. Na kojima piše Vespa. Dakle šoping i piva. Ne može bolje. Ostali bismo mi još u Gajevoj da nas nije čekao ručak u Pivnici Budweiser na strom samoborskom kolodvoru.

Ručak se pretvorio u večeru, druženje u tulum, a u šta se pretvaraju ti tulumi toga se poslije rijetko tko sjeća  ali se često godinama to prepričava. Tako objašnjavam da sad to sve pišem … s vremenskim odmakom, trebalo mi je, naime, da se oporavim.

Na kraju bih rekao da mi je drago da sam se družio s dragim ljudima, hvala svima koji nisu mogli biti s nama cijelo vrijeme, ali su nas ipak došli pozdraviti. Jako mi je drago da gosti našeg susreta postaju naši stalni gosti. Ponosan sam na primjereno ponašanje svih učesnika. Žao mi je da nas nije bilo više iako vjerujem da to nije bilo zato jer nisu vjerovali u dobar ishod našeg susreta nego naprosto nisu mogli. Ipak su još trajali godišnji odmori. Duboko vjerujem u to, iako se sjećam četvrtaka kad nas je bilo duplo više, i to u lošem ambijentu a trošak takvog izlaska je često bio duplo skuplji nego kotizacija našeg godišnjeg skupa.

Veselim se CROVESPI 2019.

Deks

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *