Priče

Zagrebački promet 50-ih godina prošlog stoljeća

Iz teksta “Zagreb u automobilu”

Najpopularniji: Fićeki i Vespe

Gradski “auto salon” tih ranih pedesetih bio je više nego skroman: stari predratni, i obvezatno crni, mercedesi. U njima su se isključivo vozili državne glavešine i milicija, poneki opel-rekord, taunus ili “fiat 1100”, te, svakako, onaj minijaturni “topolino”, tj. “fiat 500”, preteča kasnijeg kultnog «fiće», tj. kragujevačke varijante “fiata 600”. Svi su ti automobili, spram starim razdrtim kamionima, izgledali gospodski, a da se o razlici u brzini i ne govori.

U brzini su im eventualno mogli konkurirati motocikli, uglavnom “zinndapi”, DKV-i “horexi”, dok su za njima “prduckali” laki skuteri, a među njima i najpoznatiji TMZ-ov, što će danas poneki stariji Zagrepčanin sa sjetom spomenuti, budući da smo, iako ne zadugo, na Žitnjaku imali svoju Tvornicu Motora Zagreb, koja je brzo ukinuta i na njeno mjesto je došla gigantska «Prvomajska». Popularnog “teemzejca” smo zvali “faejerceg”.

Iz Italije su, tko zna kojim sve putovima, došle popularne Vespe, hit vozilo poratnih generacija malomaturanata ili srednjoškolaca, koji su svi mahom bili zaljubljeni u Audrey Hepburn iz kozmički popularnog i Oskarom ovjenčanog filma “Praznik u Rimu”. Prvi poznati Zagrepčani koji su imali privilegiju voziti se na vlastitoj vespi bili su slikari Edo Murtić i Boris Dogan, te pjesnik Jure Kaštelan. Zanimljivo je da su se sva trojica upravo na Vespama uputila na daleki put, u europsku i svjetsku metropolu slikarstva i umjetnosti – Pariz. Jure Kaštelan, navodno, nije dospio daleko. Samo do prvog tunela u Sloveniji, gdje je zaboravio skinuti tamne sunčane naočale i cijeli slučaj ulazi u legendu kao prvi pjesnikov prometni incident!

Na Vespu se u nas izgledom i karakteristikama donekle naslanjaju “Pretisove” lambrete, isto kao što će domaće tržište automobila i motora, poglavito među mladima, prihvatiti “Tomosov” moped, tzv. kolibrić. Imao je one famozne branike za noge, slične perajama, koje su podjednako štitili koljena, ali i pružala otpor brzini, a koja je bila basnoslovna za pješake – četrdeset do pedeset kilometara na sat! Najatraktivniji kolibrić bio je, naravno, crvene boje, kao i crvena petokraka, koja je tada označavala gotovo pola svijeta…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *